Glagoljica u Hrvata

Izvan slavenskih zemalja slabo je poznato da je za potrebe slavenskih jezika u 9. stoljeću sastavljeno zasebno pismo – glagoljica. Autor glagoljice bio je Konstantin Ćiril, solunski redovnik koji je bio zamoljen da osmisli pismo za Slavene ne bi li se tako Slavene obrazovalo i opismenilo, ali i da bi se među njima tako lakše i brže proširilo kršćanstvo. Naziv glagoljica, nastao tek u 17. stoljeću, dolazi od glagola “glagoljati”, što u praslavenskom (a i u brojnim današnjim slavenskim jezicima) znači govoriti.

Glagoljični sustav imao je 32 znaka, koji nisu označavali samo glasove već i brojeve, tj. koristili su se i kao slova i kao znamenke. Također, baš kao i kod latinične abecede, postojao je ustaljeni redoslijed slova, zvan azbuka, a sličan redoslijed danas upotrebljava i ćirilica. Riječ azbuka dolazi prema nazivima prvih dvaju slova u redoslijedu, a i b, odnosno az i buky. Naime, radi lakšeg pamćenja redoslijeda slova, ali i samih slova, svako je slovo imalo svoj “naziv”, a poredani po redu činili su rečenicu odnosno tekst. Tako prvih devet slova (a, b, v, g, d, e, ž, dz, z, odnosno az – buky – vjedi – glagolju – dobro – est – živeti – dzelo – zemlji) u prijevodu znači “Ja koji slova poznajem (tj. čitam) govorim da je vrlo dobro živjeti na Zemlji”.

Glagoljicom su se kao jednim od dvaju slavenskih pisama koristili brojni slavenski narodi, ali se Hrvati među njima ističu kao narod s posebno bogatom poviješću glagoljice. Naime, glagoljica je prvo pismo na kojem su Hrvati počeli zapisivati svoj jezik (kasnije su to činili i na ćirilici i latinici), a od 12. stoljeća nadalje jedini su narod koji se nastavio služiti glagoljicom. Također, glagoljica je na ovim prostorima dobila i svoju posebnu inačicu, uglatu glagoljicu, a i prva hrvatska tiskana knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. – otisnuta je upravo na glagoljici, a to je ujedno i prvi primjer tiskane glagoljice na svijetu.

Glagoljica se na prostoru današnje Hrvatske aktivno koristila u srednjem vijeku, od 9. do 16. stoljeća, nakon čega prevladava latinica. Glagoljica je služila prije svega za pisanje vjerskih tekstova, poput bogoslužnih knjiga, pjesmarica i propovijedi, ali se koristila i za svjetovne tekstove, kao što su pravni dokumenti i povelje.

Glagoljica se upotrebljavala diljem cijele današnje obalne i priobalne Hrvatske, a Istra i Kvarner dvije su regije koje imaju iznimno bogatu glagoljašku tradiciju. Neki od prvih spomenika glagoljske pismenosti u Hrvata pronađeni su upravo na ovom području: Plominski natpis, Valunska ploča, Grdoselski ulomak ili kraljica među hrvatskim glagoljskim spomenicima – Bašćanska ploča.

U čast glagoljici i glagoljašima na ovom području ali i cijeloj Hrvatskoj, u Istri je 1977. godine Čakavski sabor podigao Aleju glagoljaša. Idejni je začetnik Aleje poznati hrvatski jezikoslovac Josip Bratulić, a ideju je u djelo sproveo akademski kipar Želimir Janeš. Riječ je o unikatnom spomeniku koji sadrži 11 velikih spomen-obilježja koja se protežu uz cestu od Roča do Huma, a svaki predstavlja osobu, događaj, pojam ili ideju povezanu s hrvatskom glagoljaškom povijesti.

Posjetite li Istru, Aleja glagoljaša nezaobilazna je točka ukoliko želite udahnuti malo hrvatske kulture i tradicije, a najbolji smještaj u regiji pronađite na stranicama agencije Molo Longo.